Površinom najveći među otočjem koje okružuje Lošinj, Unije su zahvaljujući dobrom geoprometnom položaju na ulazu u Kvarner, izvorima pitke vode i prostranom plodnom tlu kroz sva povijesna razdoblja imala svoje žitelje. Stariji naziv otoka Nia vjerojatno dolazi od (he)neios, što na grčkom znači „njiva“, a odnosi se na plodno Polje koje je sastavom tla (prapor) vrlo slično onom na otoku Susku, Velim i Malim Sarakanama i lošinjskom poluotoku Kurila.
Taj kontinuitet naseljenosti, od prapovijesti pa sve do danas potvrđuju brojni arheološki nalazi otkriveni kako na kopnu tako i u podmorju otoka.
Sjeverna i istočna strana otoka strme su i kamenite, obrasle zelenilom crnike, dok su južna i zapadna strana ravnije i tvore zaljev u kojem se nalazi jedino mjesto na otoku, koje u zrcalu mora odslikava pročelja svojih kuća i plodnih polja.
To je otok maslinika u čijim krošnjama šumi dah starine.
Najviša točka otoka je Kalk (132 m).
Ostaci rimske vile, krhotine crijepova i opeka svjedoče o drevnoj naseljenosti otoka.
Unije su bile naseljene i prije Starog vijeka, što sugerira naziv Gradina za lokacije na krajnjem sjevernom i na krajnjem jugoistočnom kraku otoka, što je inače naziv za stare ilirske utvrde u našim krajevima.
Na otoku se nalazi i mala zračna luka, 30 km od pulske i 8 km od lošinjske zračne luke.
Onima koji na otok stižu svojim plovilom savjetuje se pristupačnija zapadna strana otoka, zaljev Maračol u kojem je more najdublje.
Na otoku nema automobila.
U mjestu se nalazi nekoliko restorana, slastičarna, pekara, pošta i trgovina, a smještaj (sobe i apartmani) pružaju mještani u svojim karakterističnim kućama širokih zabatnih pročelja.
Redovna brodska linija povezuje otok s Lošinjem, a nekoliko puta tjedno otok je povezan katamaranskom vezom i s Rijekom.